Kad razmišljam o životu koji želim, uvijek si tamo ti.
Ponekad stojiš u kuhinji i nešto pripremaš. Ponekad se smiješ zbog sitnice koju nitko drugi ne bi razumio. Ponekad samo sjediš pokraj mene, a meni je dovoljno što te mogu primiti za ruku.
Upravo takav život želim. Onaj u kojem smo zajedno.
Otvori svaku karticu. Iza svake je još jedna rečenica.
Želim peći s tobom. Dodavati ti sastojke, pokušavati slijediti recept i usput ukrasti malo smjese. Želim ti prići dok nešto miješaš, zagrliti te oko struka i ostati tako još nekoliko sekundi.
Mislim da bi mi i miris običnog kolača postao poseban kad bi me podsjećao na tebe.
Želim s tobom pospremati nakon večere, prati suđe i slagati rublje. Naučiti kako voliš da stvari budu uređene. Vidjeti što treba napraviti i preuzeti svoj dio, jer želim da naš dom gradimo i čuvamo zajedno.
Želim da uz mene imaš nekoga na koga se možeš osloniti i kad je dan sasvim običan.
Želim birati film s tobom toliko dugo da se počnemo smijati sami sebi. Dijeliti deku, osjetiti kako naslanjaš glavu na mene i ostati mirno ako zaspiš prije kraja.
Vjerojatno bih se više sjećao tvog lica dok spavaš nego filma koji smo gledali.
Želim biti s tobom kad se nebo zatvori i kiša počne lupkati po prozoru. Donijeti ti nešto toplo, sjesti blizu i gledati kako se smiješiš. A ako poželiš izaći, želim hodati uz tebe, čak i ako se vratimo potpuno mokri.
Volio bih da jednog dana imamo neku našu smiješnu priču koja počinje riječima: ‘Sjećaš se one kiše?’
Želim jednog jutra otvoriti prozor i pozvati te da pogledaš kako je sve pobijelilo. Obući jaknu, pričekati te na vratima i zajedno s tobom ostaviti prve tragove u svježem snijegu.
Želim zapamtiti tvoj osmijeh tog jutra.
Želim znati kako izgledaš kad si još pospana. Kako voliš započeti dan. Želim ti pripremiti šalicu, poljubiti te prije nego što krenemo svatko svojim obavezama i veseliti se trenutku kad ćemo se opet vidjeti.
Želim imati toliko jutara s tobom da naše male navike postanu dio mene.
Kad kažem da si ti ona prava, mislim na sve ono što osjećam kad zamislim svoju budućnost.
Želim da si uz mene. Želim čuti tvoje mišljenje, upoznati tvoje navike, razumjeti što te umara i što ti vraća osmijeh.
Želim da mi možeš reći kad ti je teško. Da znaš da te želim saslušati. Da se uz mene možeš opustiti i biti upravo onakva kakva jesi.
S tobom želim graditi život kojem ćemo se oboje veseliti vraćati.
Najljepši dio budućnosti koju zamišljam uvijek si ti.
Neki dani stanu u jednu šalicu, jedan zagrljaj i tvoje: ‘Tu sam.’
Volim pomisao da ćemo jednog dana imati toliko naših malih uspomena da će ih biti teško sve ispričati.
Želim gledati kako nam se život polako mijenja.
Kako pronalazimo svoj ritam. Kako se skupljaju fotografije, navike i priče koje samo mi znamo do kraja. Kako učimo jedno o drugome i nakon mnogo godina.
Želim te i tada tražiti rukom ispod deke. Pitati želiš li još malo čaja. Nasmijati te nekom istom starom šalom, iako ćeš već znati što ću reći.
Želim jednog dana pogledati tebe, malo stariju, i osjetiti nježnost prema svemu što smo zajedno prošli.
Želim imati priliku voljeti te kroz sve te godine.
Ovo ti želim reći sasvim tiho.
Ljubavi moja,
ponekad mi je teško objasniti koliko mi značiš. U meni je toliko toga što bih ti želio reći, a onda te pogledam i poželim te samo privući bliže.
Volim te.
Volim te i u svim onim malim trenucima koje još nismo doživjeli, a koje toliko želim s tobom. U kuhinji, među opranim rubljem, pod dekom, na kiši. U jutru kad nam se nikamo ne žuri. U večeri kad smo oboje umorni i ipak nađemo malo snage da se zagrlimo.
Želim ti dati cijelo svoje srce. Želim biti pažljiv prema njemu što ti daješ meni. Učiti kako te voljeti kroz ono što ti treba, slušati te i pokazivati ti djelima koliko si mi važna.
Ti si ona s kojom želim život. Ona kojoj se želim vraćati. Ona s kojom želim dijeliti i smijeh i tišinu.
Kad pomislim na zauvijek, vidim nas kako prolazimo kroz godine, još uvijek jedno drugome blizu.
Volim te i želim te voljeti cijeloga svog života.
Ti si mi sve.
Kad bih sada mogao biti bilo gdje, došao bih te zagrliti.